Nepravedno oporezivanje
Svaka država u osnovi ima dva načina za postići neki cilj, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili oružanih snaga. Može konfiscirati potrebne strojeve i opremu te prisiliti ljude da odrade posao, ili može (za)kupiti potrebne proizvode i radnu snagu. U prvom slučaju, samo osobe koje su vlasnici oduzete imovine i prisiljeni obaviti zahtijevane poslove plaćaju troškove dotičnog projekta. Plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda porez u naravi. Pod drugom alternativom, troškove potrebnih proizvoda i usluga snosi cijelo društvo kroz poreze kojima se financira projekt.
Obveza služenja vojnog roka i obveza služenja u razvrstanoj pričuvi (koja je posljedica odsluženog vojnog roka) su poput prve alternative – porez u naravi. U takvom sustavu, postoje dvije vrste ročnika i pričuvnika: 1) dragovoljci, koji bi se prijavili za služenje i kada ono ne bi bilo obvezno i 2) prisilni ročnici/pričuvnici. Potonji su prisiljeni služiti za naknadu koja je manja od iznosa za koji bi se dragovoljno javili. Ukratko, potplaćeni su. Takvo podcjenjivanje predstavlja vrstu oporezivanja. Prije 250 godina, američki državnik Benjamin Franklin prepoznao je srž problematike i čak procijenio iznos skrivenog poreza, komentirajući sudsko mišljenje o legalnosti novačenja trgovačkih mornara u Britansku kraljevsku ratnu mornaricu:
Ali ako bi, kao što pretpostavljam da je često slučaj, mornar koji je unovačen i obvezan služiti u obrani te trgovine za plaću od 25s mjesečno, mogao zaraditi £3.15s u trgovačkoj floti, uzimaš od njega 50s mjesečno; i ako ih imaš 100.000 u svojoj službi, otimaš od tog poštenog dijela društva i njihovih siromašnih obitelji £250.000 mjesečno, ili 3 milijuna funti godišnje, i u isto vrijeme ih obvezuješ da riskiraju svoje živote boreći se za obranu tvoje trgovine; obranu kojoj bi zapravo svi trebali doprinijeti, (i mornari između ostalih,) u razmjeru sa svojim profitima od nje; ali tih je tri milijuna više nego što bi bio njihov udio, da ga nisu platili svojim tijelima; i, ako ih prisiliš na to, čini mi se da bi ih trebao osloboditi potonjeg.
Ali moglo bi se reći da bi davanje kraljevim mornarima plaće trgovačkih pomoraca stajalo naciju previše, i zazivalo nove poreze. Pitanje će se onda svesti na ovo: je li pravično u nekom društvu da bogatiji dio prisili siromašniji da se bori za njega i njegovu imovinu, za takve plaće kakve smatra prikladnim, te da ga kazni ako odbije? Autor nam kaže da je zakonito. Nisam dovoljno poučen u zakon da osporim njegov autoritet, ali ne mogu se nagovoriti da je pravedno.
Prikupljanje poreza u naravi nije moderni izum. Takvi porezi postojali su diljem povijest. Novačenje kojem se Benjamin Franklin protivio jedan je primjer. Također, u srednjem vijeku se prakticirala tlaka, obveza besplatnog rada koji su podanici vršili prema svojim gospodarima. Podanici u feudalnom uređenju bili su tako prisiljeni obrađivati vlastelinova zemljišta, pomagati u građevinskim zahvatima, vojnoj službi i u drugim aktivnostima. S vremenom je tlaku zamijenila novčana renta tj. porez u novcu.
Porezi u naravi problematični su iz tri razloga. Prvo, uskraćuju pojedincima slobodu biranja vlastitog poziva i zaposlenja. Drugo, često uzrokuju ozbiljne nejednakosti – mali broj ljudi nosi teret obavljanja posla za opću dobrobit države i njezinih građana. Treće, zamagljuju poreze i rashode države na način da javnost i državni dužnosnici dobiju pogrešan dojam o troškovima državnih službi.
Svaki pojedinac kojeg se novači prisiljen je služiti državi. Dužan je platiti porez – porez koji se prikuplja i plaća u naravi umjesto u novcu – ali oblik plaćanja ne mijenja prirodu tog odnosa. Iznos tog poreza je razlika između naknade koju prima dok služi vojsku i naknade koja bi bila potrebna za navesti ga da služi svojom voljom. Prevladavajući standardi proračunskog računovodstva ne prikazuju poreze plaćene u naravi. Zbog toga, porez na ročnike se nigdje ne bilježi u proračunu kao prihod ili rashod.
Ministar obrane Ivan Anušić želi popuniti pričuvnu komponentu oružanih snaga vraćanjem obveznog vojnog roka. U sustavu koji je potpuno dragovoljan, ročnicima i pričuvnicima je potrebno platiti veće naknade ili pružiti im druge pogodnosti, a porezi koji osiguravaju ta sredstva prikupljaju se u novcu. Proračunski rashodi opremanja, osposobljavanja i održavanja pričuvne komponente jednake veličine i kvalitete veći su u dragovoljnom sustavu nego u sustavu s obveznim vojnim rokom. Međutim, kada bi računovodstveni standardi u potpunosti reflektirali prihode i rashode, bili u novcu ili u naravi, proračunski trošak dragovoljnog sustava ne bi bio veći, nego manji.
Stvarni značaj većeg zabilježenog proračuna potpuno dragovoljnih oružanih snaga je premještanje tereta troškova obrane. Ono što izgleda kao veći trošak zapravo je preraspodjela poreznog tereta s prisilnih ročnika na sve porezne obveznike. Kada bi državni proračun prikazivao poreze u naravi, uvođenjem obveznog vojnog roka zabilježio bi rast poreznih prihoda od ročnika i smanjenje poreznih prihoda od šire javnosti. Ovo premještanje poreznog tereta zapravo prikazuje i kako izvorno dolazi do uvođenja obveznog vojnog roka. U političkoj demokraciji, novačka obveza omogućuje široj javnosti da manjini naroda nametne neproporcionalni udio troškova obrane.
Oni koji zagovaraju ponovno uvođenje obveznog vojnog roka često tvrde da svaki mladić ima obvezu služiti svojoj domovini. Iz prethodne diskusije je jasno da pitanje nije postoji li takva obveza, nego odnosi li se ona i na cijelo stanovništvo. Je li pravedno i pošteno nametnuti veliki porez malom postotku naših mladića zato da oslobodimo sve ostale porezne obveznike potrebe plaćanja većih poreza?
Pored toga što je diskriminatorno, vojni rok je pretežno regresivni porez zato što ga plaćaju građani s nižim primanjima, mladi ljudi. Korist koju imaju u obliku obrane nije povezana s iznosom poreza koji plaćaju. Konačno, i najvažnije, taj porez zahtijeva plaćanje u naravi umjesto novcu, te se plaća u obliku prisilnog rada.
Malo je vjerojatno da bi ijedan zastupnik u Hrvatskom Saboru ikada predložio uvođenje nenamjenskog poreza kakav je obvezni vojni rok. Ako bi ga itko predložio, teško da bi se ikada izglasao u Saboru. Ako bi ga Sabor izglasao, teško je zamisliti da bi ga sudovi smatrali u skladu s Ustavom. Ovaj skriveni porez opstaje samo zato što je opskuran.
Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo koje državne aktivnosti, koja se više kosi s prihvaćenim standardima pravde, jednakosti i slobode.