Ministar obrane Ivan Anušić iznio je sinoć u podcastu Velebit nove detalje o planiranom uvođenju obveznog dvomjesečnog vojnog roka za mladiće. Prema njegovim riječima, mogli su odmah predložiti trajanje od šest mjeseci, ali zbog negativnog stava javnosti odlučili su krenuti s kraćim trajanjem. Ipak, naglasio je da će, nakon što vojni rok bude uveden, biti moguće njegovo produženje na tri, četiri, pet ili šest mjeseci, ovisno o odazivu mladih.
Nije specificirao što točno podrazumijeva odaziv, ali vjerojatno je mislio na omjer ročnika koji će služiti vojsku u odnosu na prigovarače savjesti. Ako bi skoro svi išli služiti vojni rok, sigurno bi bilo lakše produžiti njegovo trajanje nego kada bi na samom početku svi odmah išli u civilnu službu. Što se tiče prigovora savjesti, ministar je prvi put iznio nove detalje njegovog “konačnog plana”.
Prva varijanta uključuje tromjesečnu obuku u civilnoj zaštiti s ciljem stvaranja pričuvnog sastava koji bi mogao intervenirati u kriznim situacijama poput potresa, poplava i požara. Vojska često pomaže kod takvih događaja, ali je ministar naglasio da je to primarno zbog nedostatka pričuvnika u civilnoj zaštiti – glavni posao vojske je ipak nešto drugo.
Druga varijanta predviđa četiri mjeseca službenog rada u gradovima i općinama, gdje bi prigovarači savjesti bili raspoređeni na javne radove i druge društveno korisne poslove.
Mogućnost povećanja trajanja obveznog vojnog roka najvjerojatnije znači razmjerno povećanje i za prigovarače savjesti. U slučaju vojnog roka od pola godine, to bi značilo trajanje civilne službe od 9 ili čak 12 mjeseci.
Što se tiče financijskih naknada, Anušić je izjavio da će vojni ročnici dobivati naknadu u visini od 90% početne plaće vojnika. No, kada je govorio o prigovaračima savjesti, naveo je da oni neće biti plaćeni, iako nije precizirao odnosi li se to isključivo na one koji će raditi četiri mjeseca u gradovima i općinama ili i na one koji će proći tromjesečnu obuku u civilnoj zaštiti. Jedino što je jasno jest da će prigovaračima savjesti u civilnoj zaštiti biti osiguran prijevoz i obrok.
Ministar je također naglasio kako će se ročnicima vojni rok upisati u radni staž te da će imati prednost pri zapošljavanju u državnoj službi. Nije spomenuo da bi se isto odnosilo i na prigovarače savjesti.
S obzirom na Ustav Republike Hrvatske, ali i međunarodne ugovore koje Sabor ratificirao, vrlo je upitna pravna valjanost ovako ustrojenog sustava obveznog vojnog roka – a naknadu štete zbog povrede građanskih sloboda ne plaćaju ministri niti zakonodavci, nego svi porezni obveznici. Civilna služba ne smije kažnjavati prigovarače savjesti. Građane se ne smije diskriminirati niti na temelju njihove savjesti niti na temelju njihovog spola.
U svakom slučaju, očito je da je otpor javnosti odvratio Vladu od uvođenja obveznog vojnog roka još početkom godine i da je potrebno nastaviti s pritiscima ako želimo da odustane od te nerazumne, nepravedne i štetne politike.