Vojni rok je u e-Savjetovanju – uključi se!

Ministarstvo obrane pustilo je u javno savjetovanje Nacrt izmjena Zakona o obrani koji predlaže uvođenje obveznog vojnog roka tj. “temeljnog vojnog osposobljavanja”. Uključi se u sustav e-Savjetovanja do 4. srpnja te napiši da si protiv vlastitim riječima, kopiranjem sljedećeg teksta ili kombinacijom tog dvoje:

Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje:

I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”.

Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju.

4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada.

II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara).

Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su.

Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu.

Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd.

Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili.

Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a.

S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje.

Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti.

IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava.

Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd.

Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola.

V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura.

Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda.

Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno.

VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici.

S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja).

Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi).

Vojni rok je u e-Savjetovanju – uključi se!

Prije nego odeš…